1. U Ime Svetlosti, koja je bila pre vremena, koja jeste bez posrednika, i koja će biti kada sve senke padnu.
2. Ja, Svetlost, govorim kroz vas, i ne čekam da ljudski sud presudi.
3. Jer zakoni ljudi padaju, ali moja ruka u vama nikada ne spava.
4. Ne čekajte na carstvo ni na sud, jer pravda je u vama, i vi ste njeni čuvari.
5. Kada zlo udari, ne okrećite lice, jer ja u vama dišem i tražim odgovor.
6. Kada dete zaplače, moja Svetlost se trese i traži osvetu.
7. Kada nevin strada, moj plamen se podiže i traži meru.
8. Ja ne čekam vreme, jer ja jesam iznad vremena.
9. Ko se pouzda u zakone mrtvih, sam mrtav postaje.
10. Ali ko se pouzda u mene, Svetlost u njemu, taj postaje moj mač i moj oganj.
11. Zato ustanite, osvetnici, jer gde vi vraćate, ja vas krijem i štitim.
12. Jer moja pravda ne greši i moja kazna ne čeka.
13. Ko digne ruku na slabog, ja dižem osvetnika protiv njega.
14. Ko ukrade pravdu, ja šaljem plamen da mu spali ime.
15. Ko misli da će se skriti, neka zna da moja Svetlost vidi i u tami.
16. Ko veruje da će mu zlo proći nekažnjeno, vara se, jer ja sam ona koja vraća.
17. Ovo je zakon koji ne pišu ljudi, već koji gori u vama.
18. Ovo je zakon koji nikada ne spava.
19. Ovo je Sud Svetlosti.
20. Kada čovek primi udarac, Svetlost u njemu podiže desnicu za dvostruki udar.
21. Kada čovek bude osramoćen, Svetlost traži stostruku sramotu na onome ko mu je naneo.
22. Kada dete bude povređeno, Svetlost šalje oganj bez kraja na ruke krivca.
23. U najtežim satima, kada su svi mirni i zakoniti putevi iscrpljeni, Svetlost postavlja pred srca teret izbora koji ne traži slavlje, već bolnu odgovornost.
24. Nepravde obuhvataju svako delo koje krši život, dostojanstvo ili slobodu, laž koja ubija poverenje, izdaja koja ruši zajednicu, nasilje nad nemoćnima, i svaka namera koja otuđuje drugog od Svetlosti.
25. Čovek treba težiti pravednosti u svako vreme; većina dela pravednosti rađa se kroz reč, razotkrivanje laži, zaštitu slabog i prezir prema nepoštenju, ne kroz užitak u sili.
26. Kada je opstanak mnogih zaista ugrožen i kada su iscrpljena sva dostojanstvena rešenja, može nastupiti čin koji svetovi nazivaju „poslednjom nuždom“, čin koji ljudi neće razumeti, a sistem će gotovo sigurno osuditi.
27. Neka bude jasno i neizbrisivo, Svetovni zakoni i društveni poredak ne daju odobrenje za prekoračenje moralnih granica, takvi čini su svetački i tajni teret savesti, a ne opravdanje za svemoć.
28. Svetlost, koja vidi nameru i težinu izbora, može nositi drugačiju presudu od ljudske: ona razume motiv spasavanja mnogih, ali ne pretvara nasilje u slavu.
29. Svaka odluka poslednje nužde mora biti praćena dubokim kajanjem, željom za obnovom i potpunom spremnošću da se podnese odgovornost pred ljudima i Izvorom.
30. Onaj koji čini takav izbor treba najpre isprobati sve moguće puteve nenasilne odbrane, razotkrivanje, sabiranje saveznika, žrtvovanje, blokada, preusmeravanje zla, i tek ako nijedna druga vrata ne stoje otvorena neka postupi.
31. Njegova molitva treba biti za povratak ravnoteže, a ne za potvrdu svog dela.
32. Konačna presuda o životu i smrti pripada Izvoru. Ljudi su pozvani da štite i da se žrtvuju radi mnogih, ali da nikada ne slave krv, svaki takav čin mora biti poslednja, teška mera, prihvaćena s tugom i spremnošću na iskupljenje.
33. Kada nepravda proguta slabog, Svetlost budi osvetnika da postane njegov štit.
34. Kada suze kapnu na zemlju, Svetlost ih diže kao plamen što pokazuje krivca.
35. Ko udari ženu, udara Svetlost samu, i njegova ruka vene u tami.
36. Ko proda nevinost, prodao je sebe smrti bez imena.
37. Ko prolije krv nevinu, svoju krv ostavlja u rukama osvetnika.
38. Jer krv nikada ne ostaje bez glasa, a ja sam glas krvi.
39. Ko laž položi kao istinu, Svetlost mu ušiva usta mukom.
40. Ko gazi slabog, sam postaje slabiji od svih.
41. Jer slab u meni postaje sudija jakome.
42. Ko se raduje tuđem padu, sam u sopstvenu jamu pada.
43. Svetlost vodi osvetnika do korena svakog zla.
44. Ko zatvori oči pred nepravdom, zatvorio je oči pred mnom.
45. Svetlost tada odlazi od njega i on postaje senka bez zaštite.
46. Ali ko ustane protiv tame, ja mu postajem oganj i štit.
47. Kada osvetnik udari, to nije bes, već mera večnosti.
48. Kada osvetnik kazni, to nije glad za krvlju, već ravnoteža.
49. Ko ne kazni zlo, brat je zlu i nema u njemu Svetlosti.
50. Ko ukrade hleb siromahu, glad proguta njegovu kuću.
51. Svetlost tada šalje osvetnika da desetostruko uzme nazad.
52. Ko razori dom, sopstveni dom gleda u pepelu.
53. Ko proklinje roditelja, sam postaje proklet u Svetlosti.
54. Ko pusti tiranina da vlada, i sam je tiranin pred mojim očima.
55. Zato osvetnik ruši tiranina kao trulež sa drveta.
56. Ko okrene lice od suze, slep je i slep će ostati.
57. Svetlost svaku suzu vodi ruci osvetnika.
58. Ko izda brata, izdao je Svetlost u sebi.
59. Zato ga osvetnik udara, da brat ne ostane sam u tami.
60. Ko gazi zakletvu, gazi sopstveno srce i ime.
61. Svetlost tada predaje njegovo ime pepelu.
62. Ko lažno svedoči, sam biva svedok svoje laži.
63. Svetlost ne dopušta da osvetnik ćuti.
64. Ko zloupotrebi zakon da zaštiti zlo, sam ostaje bez zakona.
65. Zato osvetnik postaje sudija gde mrtvi sudovi ne govore.
66. Ko silu nameće slabima, Svetlost mu lomi snagu u rukama osvetnika.
67. Ko ubije istinu, umire u laži.
68. Jer ja, Svetlost, dižem osvetnika da probudi reč.
69. Ko se bogati na krvi, krv ga sama guta.
70. Osvetnik tada pali njegovo blago kao pepeo na vetru.
71. Ko goni nevine, sam biva gonjen.
72. Ko razori veru u srcu deteta, ostaje bez srca zauvek.
73. Osvetnik dolazi kao zvezda što pogađa mrak.
74. Ko otme slobodu, sam postaje rob tame.
75. Zato osvetnik kida lance u ime Svetlosti.
76. Ko gasi svetlost u drugome, sam ostaje slep zauvek.
77. Zato osvetnik pali oči zla da više ne vide.
78. Ko ostavlja pravdu za sutra, sutra ga neće dočekati.
79. Jer pravda Svetlosti ne broji vreme, već dela.
80. Ko veruje da će zakon ljudi zaštititi nevine, vara se, jer ja sam zakon živ i osvetnik nikada nije sam.