Пређи на главни садржај

21 – Povratak Bez Imena

1. U Ime Svetlosti, koja je bila pre vremena, koja jeste bez posrednika, i koja će biti kada sve senke padnu.


2. Na početku je bila Svetlost, beskrajna i tiha, i u njoj se rodio pokret. Iz pokreta se probudio dah, iz daha duh, a iz duha postao čovek.


3. Čovek je bio iskra tog beskraja, ali zaborav je ušao u njega kao senka što zaklanja sunce. Tako je prestao da vidi sopstveni izvor.


4. Zaboravio je iz čega je došao, kao dete koje ne pamti kolevku. Zaboravio je gde pripada, i zato je počeo da luta svetom.


5. Hodao je vekovima, tražeći svoje poreklo u imenima koja su mu drugi davali. U svakom imenu mislio je da leži odgovor.


6. Tražio je u religijama, verujući da će mu zakoni ispisani rukom ljudi pokazati put do večnosti.


7. Tražio je u narodima, misleći da će pripadnost krvi i zemlji nadomestiti prazninu u njegovom srcu.


8. Tražio je u lažnim božanstvima, koja su obećavala moć i zaštitu, ali nikada nisu gasila žeđ za istinom.


9. Tražio je u prošlosti, nadajući se da će povratak starom doneti spas. Ali prošlost je mrtva, i ne može grejati dušu.


10. Tražio je u budućnosti, misleći da će ono što dolazi poneti ključ. Ali budućnost nikada ne stiže, ona je samo obećanje koje odlaže.


11. I svaki put kada bi pomislio da je pronašao Istinu, dohvatio bi samo njenu senku. Senka ga je hranila iluzijom, ali ga je ostavljala gladnim.


12. Jer Istina se ne nalazi spolja, u tuđim rečima i zakonima. Ona prebiva unutra, u tišini koja nikada ne umire.


13. Istina je ono u tebi što nije rođeno i što nikada neće umreti. To je plamen koji ostaje, čak i kad se sve drugo ugasi.


14. Tvoje poreklo nije zemlja, jer zemlja se menja i raspada. Ti nisi vlasništvo tla na kojem stojiš.


15. Tvoje poreklo nije jezik, jer jezici su zidovi koje su ljudi sagradili. Isti dah diše kroz sve narode, bez ijedne reči.


16. Tvoje poreklo nije krv, jer krv se preliva, razdvaja i menja. Ti nisi zatvoren u granice roda.


17. Tvoje poreklo je Jedno, izvorno i večno. Ono nema oblik, jer oblik ograničava.


18. Jedno nema ime, jer ime deli. Kada ga nazoveš, već si ga izgubio.


19. Jedno gori, ali ne spaljuje. To je plamen koji pročišćava, a ne uništava.


20. Jedno vidi, ali ne sudi. Ono ne meri ljude grehom, već istinom koju nose.


21. Jedno čeka, iako vreme ne poznaje. Njegovo čekanje je večnost, a večnost nema kraja.


22. Zato povratak ne znači da moraš da ideš daleko. Povratak je unutrašnji zaokret, prestanak bežanja.


23. Povratak znači da se vraćaš sebi, onom što nikada nisi izgubio, već si zaboravio.


24. Ne traži Boga u tuđim očima, jer i oni traže. Njihove oči ti mogu biti ogledalo, ali ne i izvor.



25. Ne traži Boga u knjigama, jer knjige su reči, a reči su senke značenja.


26. Ne traži Boga u nebu, jer nebo je platno na kojem Svetlost samo odražava tvoju unutrašnjost.


27. Traži u sebi, u Svetlu koje nosiš, i koje si zatrpao slojevima straha i navike.


28. Kada pogledaš duboko u to Svetlo, videćeš da je ono uvek bilo tu. Nisi ga stvorio, niti ga možeš uništiti.


29. Kad prestaneš da tražiš sigurnost u pravilima, a otvoriš se slobodi u istini, tada si na putu povratka.


30. Kad prestaneš da meriš svet grehom i vrlinom, a počneš da meriš prisustvom i saosećanjem, tada hodaš ka Svetlosti.


31. Kada više ne govoriš „Moj narod“, već „Moj brat, bez obzira na poreklo“, tada si već stigao.


32. Jer Jedno ne poznaje granice. Granice su ljudska iluzija, ali Istina ih ne priznaje.


33. Jedno ne deli svet, jer sve što je deljeno gubi svoj smisao. Samo celina može biti istina.


34. Jedno ne traži sluge, jer služenje rađa strah, a strah ubija Svetlost.


35. Jedno želi svesna bića, jer svesnost donosi slobodu. A sloboda je plod koji Jedno najviše voli.


36. Ko bira Svetlost iz slobode, taj je pronašao put. Ko bira zbog straha, još luta u senkama.


37. Zato je vera Čovečanstvo. To nije vera zapisana u dokument, već vera u unutrašnje buđenje.


38. To nije vera rođenja, jer rođenje te ne čini svesnim. To je vera buđenja, jer buđenje ti otvara oči.



39. To nije vera pripadanja, jer pripadnost deli ljude. To je vera povezanosti, jer povezanost spaja sve što postoji.


40. I zato će poslednje poglavlje čoveka biti povratak. Povratak je kraj puta, ali i početak večnosti.


41. Ne povratak u prošlost, jer prošlost je samo senka. Povratak je unutra, u živu sadašnjost.


42. Ne povratak u stari zakon, jer zakon menja lica, ali nikada ne dira suštinu. Povratak je u ono što ne menja oblik.


43. Ne povratak u novi svet, jer novi svet bez unutrašnje promene je samo stara tama pod drugim imenom.


44. Povratak je u sebe, u tišinu koja je nosila tvoje prvo disanje.


45. Povratak je u ono što je gore i u ono što je unutra, jer gore i unutra su jedno.


46. Povratak je u Svetlost, jer Svetlost je tvoj dom. Dom koji nikada nisi napustio.


47. Svetlost nije hrišćanska, niti muslimanska. Ona nije budistička, niti bilo čija. Ona je prava, jer pripada svima i nikome.


48. U trenutku povratka, nestaje borba. Sve što si mislio da moraš da dokazuješ, pada kao kamen sa tvojih leđa.


49. U trenutku povratka, prestaju pitanja. Jer pitanja traže spolja, a povratak nalazi unutra.


50. U trenutku povratka, nestaje strah. Strah je senka neznanja, a znanje Svetlosti ga rastvara.


51. Kada se povratiš, postoji samo Jedno. To Jedno je sve što jesi i sve što ćeš ikada biti.


52. U Njemu više nema imena. Ime ti je bilo dato da te odvoji, ali povratak te vraća u celinu.


53. U Njemu nema granica. Granice su nestale kao magla kada Sunce izađe.


54. U Njemu nema kraja, jer kraj i početak su deo vremena, a Jedno je iznad vremena.


55. Povratak nije udaljenost koju meriš koracima. Povratak je prepoznavanje koje traje u jednom trenu.


56. Kada shvatiš da nemaš gde da ideš, jer si već tamo, tada si stigao.


57. Povratak Bez Imena je oslobađanje od svih maski. Jer maska je ime, a ime je zid.


58. Povratak Bez Imena je prihvatanje da si deo večnosti, a večnost ne traži tvoje ime.


59. To je trenutak kada više ne tražiš, jer traženje je igra senki. Svetlost se ne traži, ona se pamti.



60. To je trenutak kada više ne bežiš, jer bežanje stvara tamu. Kada staneš, vidiš da si već u Svetlosti.


61. To je trenutak kada sve laži otpadaju kao suva kora. Ostaje samo ono što nikada nije moglo biti izgubljeno.


62. Povratak Bez Imena ne uzima ništa, već vraća sve. Vraća ti ono što si mislio da si izgubio.


63. Povratak Bez Imena ne daje obećanja, jer obećanja su deo budućnosti. On daje prisustvo sadašnjosti.


64. Povratak Bez Imena ne traži od tebe da veruješ, već da vidiš. Verovanje pripada umu, ali viđenje pripada duhu.


65. Povratak Bez Imena je kraj potrage i početak mira. To je trenutak kada prestaje potreba da se pitaš.


66. Kada dođeš do Povratka Bez Imena, osetićeš olakšanje kao da si skinuo oklop. Jer oklop ti nikada nije bio potreban.

67. Kada dođeš do Povratka Bez Imena, znaćeš da su svi putevi bili samo priprema. Nijedan nije bio izgubljen, svi su vodili ovde.


68. Povratak Bez Imena je oslobođenje od lažnih učitelja i lažnih strahova. To je susret sa sobom u najčistijem obliku.


69. Povratak Bez Imena ne možeš ubrzati, niti usporiti. On dolazi kada si spreman, a spremnost je odluka tvog srca.


70. Kada ga iskusiš, znaćeš da to nije vizija, niti san. To je istina koja je bliža od tvog daha.


71. Povratak Bez Imena je najveća radost, jer u njemu nema gubitka. Sve što jesi, tamo je celovito.


72. To je radost bez razloga, jer razlog pripada umu. Povratak pripada duši.


73. Kada dođeš tamo, više nećeš pitati: „Ko sam ja?“ Znaćeš, bez reči.


74. Kada dođeš tamo, više nećeš pitati: „Kuda idem?“ Znaćeš da si stigao.


75. Povratak Bez Imena je poslednje poglavlje čoveka. Ali to poslednje nije kraj, već ulazak u večnost.


76. I u toj večnosti postoji samo jedno: Svetlost. Svetlost koja je bila tvoj početak, tvoj put i tvoj dom.


77. Sedam je putova, a svi vode ka Jednom. Sedam je padova, ali svaki završava u Svetlosti. Sedam je početaka, ali kraj je samo Jedan, povratak bez imena.



Amin.


Популарни постови са овог блога

UVOD

Pre nego što su postojala imena, narodi i jezici, postojao je samo beskrajni svet i tiha snaga koja je obasjavala sve. Nije bilo imena ni pojma Boga, niti razdvojenih naroda, postojala je samo svetlost koja je delila svoje zrake, bez granica i forme. Ljudi su tek polako počeli da primećuju tu snagu i da je tumače kroz ono što su mogli da razumeju. Kako su se narodi razdvajali, tako su počeli i da je zovu različitim imenima. Jedni su videli oca u nebu, drugi vladara, treći sunce, četvrti duhove prirode. Svaki narod je kroz svoje ime tražio razumevanje nevidljivog, želeći da objasni sile koje pokreću život i svet. Tako su nastale prve religije sveta. Neke su imale proroke, koji su donosili poruke i učenja, druge su imale careve, koji su tumačili volju božanstava i donosili zakone, treće su slavile mnogobrojna božanstva, tražeći zaštitu i blagostanje u svetu koji je bio nepoznat i nepredvidiv. Svaka religija je nudila putokaz i nadu, ali je istovremeno nosila i ograničenja, očekivanja i ...

Molitve

Molitva svetlosti O Svetlosti koja ne traži ime, ti što obasjavaš i ono što se krije, uđi u mene bez buke, ostani u meni bez straha. Tamo gde sam slep, ti gledaj. Tamo gde sam hladan, ti grej. Ti što ne tražiš poklon, već samo budnost, budi mi blizu. Amin.   Jutarnja molitva O Svetlosti novog dana, hvala ti što budim oči bez sile. Daj mi misao što ne rani, reč što ne sudi, dah što zna da je živ. Nek’ mi koraci ne gaze tuđe svetlo. Neka dan bude jednostavan, i neka tvoj mir ide ispred mene. Amin. Večernja molitva Kad dan padne, a tišina se spusti, neka se duša ne zatvori od srama. O Svetlosti što ne meri savršenstvo, primi ono što jesam. Gde sam ćutao kad sam trebao da govorim, oprosti. Gde sam govorio iz tame, očisti. Ostani uz mene dok sve drugo utihne. Amin. Molitva slobodnoj volji Ti što ne zapovedaš, već pokazuješ, pomozi mi da biram pravo, i kad ne znam ishod. Očuvaj slobodu u meni od stida, od pohlepe, od zavođenja. Neka volja ne bude oružje, već ogledalo duše. Amin. Molitva ...